My Dark Empire

Priznajem opsjednuta sam anime crtićima.Ali to nije ništa loše, bolje i to nekgo da činim sta drugo.Ovako sam smirenija..Ali danas nisam gledala crtiće.Razmišljala sam nešto o tim anime crtićima.Mnogi ce reci kako je to glupost koja sam idiotima pada na pamet da gledaju to.Ne baš.Pomalo gledajući anime/manga crtane serije zamišljam kako bi bilo sve da to postoji.Zamislite da ovaj stvarni svijet zamjeni jedan takav.Reci cete da sam luda.ALi de mi recite barem 5 dobara na ovom svijetu , a da za njih ne crnčimo.Kako u anime serijama i mi smo u ovom realnom svijetu okrenuženi raznim demonima koje ne prepoznajemo zbog njihove ''kamuflaže'' koju koriste vješto pred našim očima.Bilo bi dobro da imamo kakvog ''svećenika'' iz anime serija da baci kakvu čarku i da ih sve razotkrije.. Znate koji su nasi demoni? Političari! Vlada! Banke! a najveći od svih tih demona je upravo G8.. Možete reci da pričam nebuloze ali stvarno jeste ovako.Imamo i mi svojih raznih demona koji upravljaju našim životima kako ih volja.Iskorištavaju snagu onih najmanjih i najslabijih samo da bi povećali svoju moć koja je skoro neosporiva.Kao u seriji Inuyasha, svi demoni Feudal Tokia žude za Shikon no Tama , koji bi njihovu moć učinio beskrajnom.Za čime li to žude naši demoni političari? Žude oni za moći , ali ponajviše žude za novcem.Novcem koji je prolazeći kroz ruke tih demona samo postao prljav.Kad mi kažu da fantaziram, pitam ih navodite li mi vi to?Meni kažete da živim u bajkama, a zapravo ste vi ti ! Vi ste ti koji sami sebi vežu maramu preko očiju , samo da ne gledaju sta se oko njih ne dešava.Hh.Kukavice.Ne želite se boriti? Skrivate se? I meni kažete da živim u bajci?! Ja koja ovaj svijet gledam u širokom spektru, spektru tako velikom za jednu 17-godišnju gimnazijalku? Gledam ga onakvim kakav on jeste.I vjerujte mi radije bih se borila protiv tih demona iako su oni oni najgori koji postojati mogu, ali nikad ne bih sakrivala pogled jer me strah.STa je strah? Dajte mi definiciju straha? Svako ima svoju naravno.Nekomu je strah ''odbojnost od nečega'' neko ipak ''ružan san''.. Priznajem plašim se i ja .Plašim se mnogo čega ali radije bih stala na vlastite noge i borila se za svoje pravo koje mi je uslovljeno samim rođenjem, borila bih se za pravo koje mi je Ustavom Bosne i Hercegovine predočeno, sve bih učinila da se zauzmem za sebe ali nikad ne bih pokleknula i podignula bijelu zastavicu na vrh koplja.Ne čovjek je rođen da se bori, da se bori svom životnom snagom koju posjeduje u sebi.
Na neki način zahvaljujući Inuyashi mogla sam naci tu neku vrstu kontrasta između demona iz crtića i naravno ovih naših dragih demona iz realnog svijeta.Ali naši demoni su gori nego oni u crtanim serijma.Naspram naših dragih demona oni iz crtanih serija su male mace.Naši dragi političari, vlada i sva viša tjela ove zemlje su demoni da vecih nema.Neka mi i kažu da sam blesava sto ovako pišem. Ali zar nije istina?.Obećaju nam toliko toga, a zatim nam to oduzmu sa svim onim sto nam je pripadalo i prije.Daju nam lažnu nadu za sve, apritom se okoriste o našu naivnost kako kod mogu i umiju.A mi ljudi? Mi smo previše naivni zaista, uvijek isto radimo iako znamo sto nas ceka :) Uvijek je bilo tako iuvijek ce biti.Anime crtići su samo blaga slika naše surove stvarnosti, ali mnogi to ne vide :) ''Pusti da stvari idu svojim tokom čovječe i vidjet ces kakva te sudbina čeka.Zar je bitnije gledati sa strane nijemo na sve ovo a ne zauzeti se za sebe? Čovječe slab si.Lakovjeran i povodljiv i tomu lijeka nema do tebe samog.'' Treba znati kad ustrati na noge i izboriti se protiv ovih naših demona, oduzeti im njihov Shikon no Tama jednom zauvijek.

12.04 datum koji ne mogu i ne želim nikad zaboravit' ... Poznajem ga više od godinu.Bio je ono , moj najbolji prijatelj, osoba s kojom sam mogla o svemu razgovarat bez straha da ce me osuditi ,da ce moje postupke shvatiti kao nešto nelogično nešto abnormalno.Nikad.On je osoba koja zna haman sve o meni .Zna kakva sam zapravo, zna svaki moj potez unaprijed :$
Niakd nisam ni pomišljala da bih moglo doći do nečeg višeg od samog prijateljstva.Ali je došlo. N emogu vjerovati da je ta osoba bila svo vrijeme kraj mene a da to zapravo opažala toliko nisam.Valjda sam bila previše zaokupljena samom sobom i svojim problemima.Ali od marta sve je krenulo hajmo reci uzbrdo.Bila sma bijesna na samu sebe.Zaljubila se u najboljeg prijatelja.Bilo me strah.Nisam mu nikad ni mogla priznati, ni reci sta o tome, da me jednostavno izluđuje , da zbog njega nisam mogla zaspati i to da mi je prva misao ujutro kad se probudim.Bila sam prestravljena doslovno.Mislila sam samo na to sta ako ga izgubim, ako nešto loše napravim...Ali taj dan 12.04 ne mogu zaboraviti nikako .Onaj dodir nosić o nosić jedan od najljepših.Od tog dana nisam pustila one teške suze koje sam inače znala svaki dan ispustiti.Nema onih gorkih suza ni osjećaja praznine.Sve nestalo.Njegov zagrljaj je dovoljan da me smiri i da zaboravim na sve na ovom svijetu.Svaku njegovu riječ upijam tako nehumano da samu sebe iznenađujem.
Najčudnije mi je bilo to sto sam se uopšte zaljubila.Ja koja ne volim nikoga na ovom svijetu , ja kojoj je ''ljubav'' bila samo pojam o koji sam se opekla i zaklela da necu više nikad.Istina plašim se toga.Zavoljeti nekoga a da to ne bude uzvraćeno :( To je nesto najgore sto se čovjeku desiti ne može.Mrzila sam sve ljude do 15.marta  ( osim Mišura <3 ) od tad on je bio jedini koji me hajmo reci na neki poetični način, ali zarobio .Nisam mogla ni pomisliti na suze jer me on samo znao nasmijati , nikad rasplakati.
Sad kad je kraj mene, uvijek me plaši ona glupa misao , ''sta ako'' ..ALi sam naučila da ju izbjegavam sto bolje mogu .JEr ( mrzim biti ovako patetična ali) on je zaista jedina osoba kojoj mogu vjerovati jedina kojoj u očima mogu vidjeti svee.Jedina osoba koja me nasmije, koja me čini sretnom da se osjećam na 123193092'031 nebu :$ On je moj pepi . :$
(Iako ti ponekad kažem Kujo , to ne zhnaci da te ne volim, to je onaj moj izopačeni način tepanja kad ne znam koje riječi da upotrijebim pa se koristim svakom mogućom na svijetu ) . uskoro ce biti mj dana kako smo skupa ( meni se još uvijek čini kao da je to jučer bilo :D )

noDi i Lilly

<a href ="https://www.alertpay.com/?0MnprddJUx3A9a5McpEviw%3d%3d" >"AlertPay"</a>

Jučerašnji dan? Perfect :$ bolje mogla nisam ni sanjati da se desi.Biti kraj njega :) Pa makr na 2-3 sata dovoljno mi je.Sve ono loše iz mene je nestalo,sve ono najgore palo negdje ,ali daleko od mene.SVe je nestalo.Ostalo je samo nešto malo dobrog , koje iz dana u dan biva sve vece i vece :)
Snovi i više mi nisu tako bitni koliko stvarnost sad.Jer napokon stvarnost je bolja od snova :)

When you realise that imagination is not everything you own,you start to live in reallity even if you know that you can get hurt,dissapointed or lost.But you live in reallity because you know there won't be always that pain and troubles.There will also be love,hope,happiness.Reallity owns really wonderful things too.But you only have to find them.Don't live in past.Don't dream how could it be.Live now.And live each moment like your last,no matter what.You won't be alone , you'll always have someone by your side.You just need to find that ''someone'' like I did :)

Život nam postavlja razne prepreke na putu do konačnog cilja, a mi smo ljudi inače takvi da radije idemo prečicom nego da idemo prema im preprekama da se suočimo sa njima.Kakve koristi ako idemo prečicom.Jedna prepreka ce nam uvijek dati snage da se izborimo sa svakom slijedećom, bezu obzira kako ona teška bila.Ja cu biti idiot i ja cu ici stazom punom prepreka ali barem cu znati da sam do cilja stigla svojom voljom,svojim umijećem , svojom snagom koja se krije u meni.Život je jedna lagana igra,samo smo mi ti koji ju ne želimo igrati jer znamo samo teoriju,praksu ne želimo :) Nismo krivi zbog toga,takvi smo kakvi smo :) Možda ipak jednog dana bude bolje.Ali došlo je vrijeme kad pametan zašuti,budala progovori i fukara se obogati.Jedan čovjek nikad nije mogao promijeniti cijeli svijet ali ,može promjeniti svoj ;) Učiniti svoj život boljim no što jeste.
Nije bitno više da  li je loše ili dobro.Ako je loše potrudi se da bude bolje,a ako je bolje, onad se potrudi još više da tako i ostane :D

Današnji dan definitvno jedan od najboljih ikad :$ Nikad sretnija ,nikad ovako raspjevana :$ Bila sam sa njim vani, bila sam sa cuncem na kafi.Kako volim ga zagrliti onako jako,najjače (ne ono da polomim rebra mu) vec ono nježno ali ipak tako snažno.Koliko on samo svojim osmijehom mene učini sretnom ,on nema pojma.Koliko njegov zagrljaj mene oraspoloži čak iako sam danas umirala od bolova,ali kad je zagrlio zaboravila sam na cijeli svijet kao da više ne postoji niko, apsolutno niko.
Samo njegovo prisustvo meni godi više nego išta.Zar bih mogla sta bolje poželjeti? Išta savršenije od ovog.Kažu savršenstvo ne postoji.Istina je to , ali i nije.Zar je bitno jel to nešto najsavršenije na ovoj planeti.Svi mi imamo nesto sto smatramo savršenim.Savršeno je ono što mi želimo i što volimo.
....
Bio mi je najbolji prijatelj,Osoba kojoj mogu sve reći,od koje sam dobivala savjete za svaku učinjenu glupost.Ponašao se kao brat prema meni.Nisam nikad pomišljala na nešto više, jer nisam ni gledala na to.ALi prije mj dana sve se okrenulo.Nije mogao proći dan da ne razgovaramo, da se šalimo.Blago rečeno zaljubljivala sam se u njega malo pomalo.U onaj glas,tako mio, u onaj pogled koji uvijek skriva.Njegova pozitivna energija me toliko očarala.nikad nisam upoznala osobu koja je toliko zračila tom energijom,toliko veselu uvijek nasmijanu.Nemam riječi kojima bih opisala ga.Jedina je osoba koja me uspije nasmijati po 1000000 puta u toku samo jednog dana,jedina osoba koja me udaljiva od sveg lošeg,jedina osoba koja mi je toliko prirasla srcu da opisati ne mogu.
Ne znam kako bih podnijela da bude tužan, radila bih sve samo da bude sretan,ama skakala bih na glavi ako treba samo da je happy.Toliko mi on znaci.Znam ga veoma dugo, ali da ce se desiti ovo nisam nikad očekivala ni u snu.
Ne bih podnijela da nestane odjednom.
Jer sta bih ja bila onda? Opet ona ista budala koja srlja po stranputicama ko nenormalna.
On je moj život, moja sreća,moj medo,moj pepi, i na kraju on je moj muž( znam tepanje nije karakteristično za mene,znam).ALi ne mogu.Samo kad se sjetim sta smo danas razgovarali kako smo sjedili i grlili se ,prođu me neki uugodni trnci kroz tijelo,tako čudni tako ugodni.

If I could wish for one thing.I'd take the smile that you bring.Wherever you go in this world I'll come along <3